Endokrini štetni učinci mono(2-etilheksil) ftalata i monobutil ftalata u mužjaka štakora u pubertetu

Sažetak

Budući da su ograničene spoznaje o štetnim učincima mono(2-etilheksil) ftalata i monobutil ftalata, dvaju ključnih metabolita najčešćih ftalata koji se rabe u izradi plastike u različitim proizvodima za svakodnevnu primjenu, cilj je našeg istraživanja bio dobiti potpuniju sliku o njima s obzirom na organske sustave, uključujući krv, jetru, bubreg i gušteraču u 66 mužjaka štakora u pubertetu, nasumce raspoređenih u jedanaest skupina po 6 životinja, od kojih su neke gavažom primale jedan od tih dvaju metabolita 28 dana u dozama od 25, 50, 100, 200 ili 400 mg/kg tjelesne mase na dan. Kontrolna je skupina primala samo kukuruzno ulje, koje je u drugim skupinama služilo kao vehikul za metabolite. Na kraju pokusa prikupljeni su uzorci krvi za biokemijske, hematološke i imunološke pretrage. Uzorci bubrega, jetre i gušterače uzeti su disekcijom za histopatološku analizu. Izloženost bilo kojemu od tih dvaju metabolita dovela je do povećanja mase jetre i smanjenja mase gušterače, posebice pri najvišim dozama. Izloženi štakori imali su povišene vrijednosti ALT, AST, šećera i triglicerida te snižene vrijednosti ukupnih proteina i albumina u krvi. Oba su metabolita dovela do povećanja prosječnog volumena eritrocita (MCV) i pada hemoglobina u usporedbi s kontrolnom skupinom. Premda su doveli i do pada razina inzulina u krvi, nalazi na antitijela na stanice Langerhansovih otočića i inzulin u izloženih štakora bili su negativni, baš kao i u kontrolnoj skupini. Histopatološke promjene povezane s izloženosti obuhvaćale su sinusoidnu degeneraciju u jetri, glomerulsku degeneraciju u bubregu te degeneraciju otočića gušterače. Naši rezultati potvrđuju toksično djelovanje MEHP-a i MBP-a na endokrine organe mužjaka štakora u pubertetu, ali isto tako upućuju na potrebu za daljnjim istraživanjima ne bi li se bolje razumjeli mehanizmi koji stoje iza štetnih događaja, naročito pri kroničnoj izloženosti ftalatima.