Antropometrija u procjeni kardio-metaboličkog rizika

Abstract

S visokom prevalencijom debljine i s njom povezanih kroničnih metaboličkih i srčano-žilnih bolesti aktualizirana je potreba primjene jednostavnih antropometrijskih pokazatelja u procjeni prekomjerne tjelesne mase i debljine i u primarnom probiru rizičnih skupina, najčešće ITM-om odnosno indeksom tjelesne mase. On se primjenjuje u epidemiološkim istraživanjima, ali i u svakodnevnom radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pri procjeni kardiovaskularnog rizika uz kliničku i laboratorijsku dijagnostiku, savjetovanju pravilne prehrane i praćenju učinaka dijetetskih mjera u prehrani te savjetovanju tjelesne aktivnosti i vježbanja. Međutim, s obzirom na to da nije pokazatelj tjelesnoga sastava, u individualnoj procjeni prekomjerne mase u mnogim slučajevima ne zadovoljava. To se osobito odnosi na procjenu tjelesno aktivnih osoba i sportaša s dobro razvijenom nemasnom tjelesnom masom, u kojih nalazimo prekomjernu tjelesnu masu, ali bez viška masti, kao i u osoba s normalnom tjelesnom masom i malom nemasnom masom i/ili gracilnim skeletom. Posljednjih desetljeća posebnu pozornost zaokuplja uloga različite raspodjele tjelesne masti u razvoju kroničnih metaboličkih i srčanožilnih bolesti. Najboljim antropometrijskim prediktorom kardiovaskularnog rizika smatra se opseg trbuha (OT). Neizravni je pokazatelj veličine nakupljanja visceralne masti. OT i omjer opsega struka i kukova dobri su pokazatelji distribucije tjelesne masti i kardio-metaboličkog rizika. Razmatra se varijabilnost i unutar skupine osoba s povećanim OT-om s obzirom na rizik od razvoja metaboličkog sindroma. Hipertrigliceridemija uz povećani OT smatra se prvim pokazateljem povećanog metaboličkog rizika. U radu su navedeni postupci analize tjelesnog sastava, posebno antropometrijski, koje se svrstava u skupinu jednostavnih i jeftinijih postupaka. Razvoj generaliziranih jednadžbi za procjenu gustoće tijela doveo je do uporabe antropometrije u analizi tjelesnog sastava u praktičnom radu.